Znanje je jedno od ključnih kapitala organizacije i njena strateška prednost. Bilježi se na nevjerojatno puno načina i mjesta u organizaciji od kojih su neka dostupna svima, a neka samo nekim zaposlenicima te se javlja pitanje što to znači za upravljanje znanjem u organizaciji. Gubitak korporativnog znanja između odvojenih projekata i/ili odlaskom zaposlenika ima značajne posljedica na performanse, produktivnost i kompetitivnost organizacije. Stoga je prijenos znanja jedna od vitalnih funkcija.
Čuvanje, prenošenje, dijeljenje, upravljanje i razvijanje znanja kroz sustav mentoringa omogućava sistematski i organizirani pristup koji uključuje:
- detektiranje knowledge workera zaposlenika koji posjeduju najviše znanja
- izradu mape znanja u organizaciji
- detektiranje zaposlenika koji bi obavljali funkciju mentora
- izradu modela mentoriranja prema složenosti radnih mjesta
- razlučivanje formalnog i neformalnog mentorskog sustava
- motiviranje mentora
- obveze mentora i mentee-ija
- direktnu i mjerljivu korist organizacije i zaposlenika od sustava mentoringa.